Testiranje softvera postupak je provjere i provjere valjanosti softverske aplikacije radi provjere radi li onako kako se očekivalo. Namjera je pronaći nedostatke i poboljšati kvalitetu proizvoda. Postoje dva načina za testiranje softvera, i to pozitivno i negativno testiranje.
Pozitivno testiranje
Pozitivno testiranje vrsta je ispitivanja koja se izvodi na softverskoj aplikaciji pružajući valjane skupove podataka kao ulaz. Provjerava ponaša li se softverska aplikacija očekivano s pozitivnim ulazima ili ne. Pozitivno testiranje provodi se kako bi se provjerilo radi li softverska aplikacija točno ono što se očekuje.
Na primjer -
U aplikaciji postoji okvir za tekst koji može prihvatiti samo brojeve. Unos vrijednosti do 99999 sustav će prihvatiti, a bilo koje druge vrijednosti osim ove ne bi trebale biti prihvatljive. Da biste napravili pozitivno testiranje, postavite važeće ulazne vrijednosti od 0 do 99999 i provjerite prihvaća li sustav vrijednosti.
Negativno testiranje
Negativno testiranje metoda je ispitivanja koja se izvodi na softverskoj aplikaciji pružajući kao ulaz nevažeće ili nepravilne skupove podataka. Provjerava ponaša li se softverska aplikacija onako kako se očekuje s negativnim ili neželjenim korisničkim unosima. Svrha negativnog testiranja je osigurati da se softverska aplikacija ne sruši i ostane stabilna s nevaljanim unosima podataka.
Na primjer -
Negativno testiranje može se provesti unosom znakova A do Z ili od a do z. Ili softverski sustav ne bi trebao prihvatiti vrijednosti, ili bi trebao poslati poruku o pogrešci za te nevaljane unose podataka.
U oba ispitivanja potrebno je uzeti u obzir sljedeće:
- Ulazni podaci
- Radnja koju treba izvršiti
- Izlazni rezultat
Tehnika ispitivanja koja se koristi za pozitivno i negativno testiranje:
Za pozitivnu i negativnu validaciju testiranja koriste se sljedeće tehnike:
- Analiza granične vrijednosti
- Ekvivalentnost particioniranja
Analiza granične vrijednosti:
Ovo je jedna od tehnika softverskog testiranja u kojoj su test slučajevi osmišljeni tako da uključuju vrijednosti na granici. Ako se ulazni podaci koriste unutar graničnih vrijednosti, tada se kaže da je pozitivno ispitivanje. Ako su ulazni podaci odabrani izvan graničnih vrijednosti, tada se kaže da je to negativno testiranje.
Na primjer -
Sustav može prihvatiti brojeve od 0 do 10 numeričkih vrijednosti. Svi ostali brojevi su nevaljane vrijednosti. U okviru ove tehnike ispitat će se granične vrijednosti -1,0,1 i 9,10,11.
Podjela ekvivalentnosti:
Ovo je tehnika softverskog testiranja koja dijeli ulazne podatke na mnoge particije. Vrijednosti sa svake particije moraju se testirati najmanje jednom. Za pozitivno testiranje koriste se particije s važećim vrijednostima. Dok se particije s nevaljanim vrijednostima koriste za negativno testiranje.
Na primjer-
Numeričke vrijednosti Nula do deset mogu se podijeliti u dvije (ili tri) particije. U našem slučaju imamo dvije particije -10 do -1 i 0 do 10. Iz svakog dijela mogu se uzeti uzorci vrijednosti (5 i -5) za testiranje scenarija.
Zaključak:
Testiranje pomaže u isporuci kvalitetne softverske aplikacije i osigurava da softver ne sadrži greške prije pokretanja softvera. Za učinkovito testiranje koristite i pozitivno i negativno testiranje koje daju dovoljno povjerenja u kvalitetu softvera. Korisnici u stvarnom vremenu mogu unijeti bilo koje vrijednosti i one trebaju biti testirane prije objavljivanja.